MORIHEI
UESHIBA
"Shvatio sam da Budo nije rušenje protivnika pomoću
sile, niti je to metoda koja vodi svijet u uništenje pomoću oružja. Istinski Budo
znači stopti se s univerzalnom svijeću i čuvati mir u svijetu kroz jedno čestito
stvaranje, zaštitu i uzdizanje svih živih bića u prirodi."
"Istinski ratnik je uvijek obružan trima stvarima:
svijetlećim mačem mirotvorstva, zrcalom hrabrosti, mudrosti, prijateljstva i
dragocijenim draguljem prosvjetljenja."
|
|
Ako
ste ikada razgovarali o Aikidu ili to namjeravate, zasigurno je druga rečenica u vašem
razgovoru započela s jednim imenom. MORIHEI UESHIBA. Jer, priča o Aikidu ujedno je i
životna priča osnivača modernog Aikida M. Ueshibe.
Ueshiba
se 1925. godine u javnosti pojavio s vještinom AIKI-JUJUTSU (sintezom znanja proisteklog
iz njegova dugogodišnjeg bavljenja tradicionalnim borilačkim umijećima), da bi 1942.,
nakon jednog perioda života puna padova i uzleta, nastavio s jednom zrelom i
modificiranom formom borbe koju je nazvao AIKIDO.
Vratimo
se nekoliko desetljeća unatrag i pratimo odrastanje malog Ueshibe čijeg su oca lokalne
seoske siledžije i politički protivnici zlostavljali, a sve zato što je htio biti
pošten i čestit. Dječak je sve to nijemo promatrao i obećavao sebi, kad odraste, da
mora postati tako snažan da bi mogao stati na kraj svim tim lošim ljudima.
U
cilju ostvarenja te ambicije, sa 18 godina započinje trnovit put ratnika (u japanskom
smislu te riječi). Asketskim životom ispunjenim raznovrsnim vježbama snage i
izdržljivosti izrasta u snažna i robusna mladića, visine od samo 152 cm i težine od
preko 80 kg. Svojim ispoljavanjem snage postao je poznat i u mnogim susjednim mjestima. U
raznim natjecanjima tipa snage i izdržljivosti nije mu bilo ravnog. Mogao se nositi s
više snažnih mladića odjednom. Međutim, pored izuzetne snage, Ueshiba osjeća
nezadovoljstvo. Uči mačevanje i judo.
Nemirna
i kreativna duha uključuje se u razne društvene aktivnosti, ali žeđ za istinama koje
se nalaze u ratničkim vještinama, ne dopušta mu da se zadovolji postignutim.
Godine
1918. pristupa jednoj duhovnoj grupi zvanoj Omotokyo, čije se učenje zasnivalo na ideji
zbližavanja svih ljudi sa pozicija Ljubavi, te međusobnog razumijevanja i tolerancije.
Od tog vremena njegov se život iz temelja mijenja. Provodi duge sate u tihim molitvama
obučen u bijelu odjeću, simbolu iskernih posvećenika shinto religije.
Nastavlja
s vježbanjem i usavršavanjem DAITO JUJUTSE sve do 1926. Ovaj period ne izgleda nimalo
idiličan. Ušao je u avanturu koja ga je mogla koštati života. Zajedno sa svojim
duhovnim ocem Degučijem (voditeljem duhovne grupe Omotokyo) odlazi na tlo Mongolije da
osnuje kraljevstvo u kojem bi se u životu provele njegove zamisli o ljubavi i
razumijevanju među ljudima. Ideje o Univerzalnoj Ljubavi i jednakosti među ljudima, koje
će Ueshiba kanije ugraditi u teroiju i praksu svoje čudesne vještine. Avanture je
neslavno završila i na sreću, 1924. stiže u Japan živ. Poslije ovog osvješćenja, za
čudo, Ueshiba se baca još većim žarom na usavršavanje svoje vještine, svjestan da je
u čovjekovoj moći jedino da mijenja samog sebe.
Sad
kad je shvatio to za život vrijedno pravilo, postao je spreman za dogođaj tako vrijedan
i isto tako rijedak. Doživio je satori - prosvjetljenje. Dogodilo se to u proljeće 1925.
godine.
Taj
čin prosvjetljenja u potpunosti mijenja Ueshibin život i odnos prema Budo-u (ratničkim
vjestinama).
Prije
Drugoga svjetskog rata i nakon njega AIKIDO nezaustavljivo ulazi u svijet ratničkih
umijeća. M. Ueshiba postaje poznat u cijelom Japanu po svojim fascinantnim
demonstracijama. Iako se nalazi u osmom desetljeću života, ostaje nepobjediv. Pojedini
majstori odlaze na demonstracije u Ameriku i Europu. Ueshibin san je ostvaren.
Umire
1969. godine u 86. godini života. Njegova zvijezda odlazi sjati na nebeski svod.
|
